Moje putovanje Evropom – Vladimir Lambeta

Vladimir Lambeta, jedan od pobjednika našeg takmičenja “Moje putovanje Evropom”, posjetio je 10 gradova u 9 predivnih država članica Evropske unije, uživajući u bogatstvu kultu...

Vladimir Lambeta, jedan od pobjednika našeg takmičenja “Moje putovanje Evropom”, posjetio je 10 gradova u 9 predivnih država članica Evropske unije, uživajući u bogatstvu kulturne raznolikosti Evrope. Za Vladimira i njegovu suprugu, ovo putovanje je ujedno bilo i medeni mjesec iz snova! Donosimo vam priču o njegovom nevjerovatnom putovanju.

BERLIN – Nekada centar zloglasnog Trećeg Rajha, sada prijestolnica moderne Njemačke. Rušen, dijeljen, danas ujedinjen u različitosti, stoji kao pijemont Evrope.
Od spaljivanja knjiga do kulture raznolikosti u jednoj generaciji.
Grad hiljadu boja, koje trepere kao opomena i kao putokaz.

 

VARŠAVA – Grad Kopernika i Šopena, širokih bulevara i šarenih fasada.
Nastao iz ljubavi, održao se iz inata.
Iz ljubavi, jer u temelju grada leži legenda o ribaru po imenu Vars i morske sirene Sava. Na mjestu gdje su se upoznali, ribar je podigao grad i nazvao ga Warsawa, a sirena je postala njegova zaštitnica.
Iz inata jer je grad u svojoj istoriji rušen do temelja više od 40 puta. I svaki put se opet dizao. Zato i ponosno nosi nadimak grad Feniks.
Ne znam da li Varšava ima neke svoje riječi, moto ili slogan. Ali siguran sam da slogan “Ne odustaj” oslikava dušu ovog grada i njegovih stanovnika.

 

PRAG – “Ljudi su izmislili milion načina da vrijeme prođe, a ni jedan jedini da se zaustavi.”
Sjetio sam se ovih riječi Đorđa Balaševića, naslonjen na kamenu ogradu Karlovog mosta. Ispod mene bruji Vltava, umorne noge osjećaju svaku nesavršenost stare kaldrme. Pogled mi luta, vidim bezbroj tornjeva kako ponosno strijeme ka nebu.
Valjao bi nam taj jedan način, a Đole?

 

BEČ -Izgubiti se…je najbolja greška koju možete napraviti u Beču. Ne postoji pogrešan smjer. Iza svake krivine čuje se pjesma nekih starih dana, kada su ovim ulicama koračali kraljevi.
Dame i gospodo, prijestolnica valcera i umjetnosti.

 

BRATISLAVA – Možda jedini grad u inostranstvu gdje te bolje razumiju ukoliko pričaš na svom jeziku. Slovenska duša centralne Evrope. Svjedok da nijedna podjela nije vječna. Ugniježden između istoka i zapada, tako se i ponaša. Grad koji traži da se potrudiš, jer samo oni koji se vode srcem, spoznaju istinsku ljepotu i grada i ljudi.

 

BUDIMPEŠTA – Značaj povezivanja ljudi i obala se najbolje vidi u Andrićevom djelu Mostovi, kao i u pogledu na Lančani most u Budimpešti.
Spajanjem obala u tadašnjoj Pešti i Budimu, krunisana je kraljica Dunava.
Veličanstvena u svojoj raskoši ogleda se u vodama modrog Dunava i ponosno prkosi ljudima i vremenu.

 

BOLONJA – Grad crvene cigle, Neptuna i starog gradskog jezgra pod zaštitom UNESCO-a. Spoj srednjovjekovne arhitekture i italijanskog temperamenta. Postoji jedan običaj koji Italijani zovu „Dolce far niente“. U prevodu: Uživanje u neradeći ništa. Samo se prepustite i uživate u trenutku. Vjerujem da je svakom od nas potreban jedan Dolce, da shvatimo, koliko smo uistinu bogati.

 

TRST – Grad kafe i vjetra u kosi.
U centru, kao svjedok nekih prošlih vremena, ponosno stoji crkva Svetog Spiridona, zadužbina mojih Hercegovaca.
Nažalost, vrijeme nas nije poslužilo, farmerke nisam kupio. 

 

LJUBLJANA – Zmaj i dvorac predstavljaju istinske simbole grada na Ljubljanici. Čini se kao da je čitav grad jedna velika pješačka zona i kao da niko nigdje ne žuri.
Sem nas, mi idemo na bus i kasnimo.

ZAGREB – grad na Savi. Nastao spajanjem dva srednjovjekovna utvrdjenja, istinski centar Hrvatske u svakom smislu. Spoj germanske i slovenske arhitekture, čini se kao prava mjera, dovoljno veliki da se izgubiš i dovoljno mali da se osjećaš kao kod kuće.